Kako bi se spriječilo hrđanje čistog željeza, može se poduzeti nekoliko mjera:
Zaštita premaza: Nanošenje zaštitnog premaza, poput boje, ulja ili masti, može stvoriti barijeru između čistog željeza i vanjskog okruženja, čime se sprječava da kisik i vlaga dopru do metalne površine. Ovo je uobičajena i učinkovita metoda za sprječavanje hrđanja.
Galvanska zaštita: Galvanska (ili žrtvena) zaštita uključuje pričvršćivanje metala koji se lakše korodira (kao što je cink ili magnezij) na čisto željezo. Kada su oba metala izložena elektrolitu (kao što je voda), aktivniji metal će korodirati radije od čistog željeza, čime ga štiti od hrđanja.
Legiranje: Iako je samo čisto željezo vrlo osjetljivo na hrđanje, njegovo legiranje s drugim metalima (kao što su krom, nikal ili molibden) može značajno poboljšati njegovu otpornost na koroziju. Međutim, ova bi metoda pretvorila materijal u vrstu nehrđajućeg čelika, a ne u čisto željezo.
Kontrola suhoće i vlažnosti: Držanje čistog željeza u suhom okruženju s niskom vlagom može znatno smanjiti rizik od hrđanja. Desikanti ili odvlaživači mogu se koristiti za održavanje niske razine vlažnosti u skladišnim prostorima.
Redoviti pregled i održavanje: Redovito provjeravanje čistog željeza na znakove hrđe i brzo rješavanje problema može pomoći u sprječavanju širenja hrđe i nanošenja velike štete.
Pakiranje: Pravilno pakiranje, poput korištenja hermetičkih spremnika ili vakuumskog zatvaranja, može zaštititi čisto željezo od izlaganja kisiku i vlazi.
Važno je napomenuti da je, zbog svoje visoke reaktivnosti s kisikom i vodom, čisto željezo inherentno sklono hrđanju. Stoga može biti potrebna kombinacija ovih metoda za učinkovito dugoročno sprječavanje hrđanja.